...meka srca, tvrda kamena... Sigurno se pitate: “Zašto, o zašto, počinješ članak pjesmom Mate Bulića?!” A odgovor je jednostavan: Više mi na uši izlazi. Po subjektivnom sudu autora ovog teksta, izbor glazbe u mostarskim kafićima je najveći komparativni nedostatak prema studiranju na ostalim medicinskim fakultetima u regiji. Ali, krenimo mi redom. Medicinski fakultet u Mostaru je otvoren prije desetak godina (znao sam nekad i točan datum, ali to nije ni bitno za našu priču – op. Djip.) i prvi dekan je bio prof. Filip Čulo (sada je dekanica prof. Ljerka Ostojić, ujedno i pročelnica Katedre za anatomiju). Počeci fakulteta su bili teški, u neadekvatnim prostorijama bez skoro ikakve opreme. Sve je to riješeno lani, otvaranjem jedne od najmodernijih zgrada nekog medicinskog fakulteta u ovom dijelu Europe.

Profesori su mahom iz Republike Hrvatske, uz rastući broj lokalnih nastavnih kadrova. Fakultet se nalazi pokraj novootvorene zgrade KB Mostar koja bi valjda trebala brzo proradit (naime, i u BiH se baš kao i u Lijepoj našoj objekti nekritično otvaraju pred izbore, pa se čeka nakon izbora da stvarno profunkcioniraju). Fakultet svake godine prima 45 studenata od kojih je 15 na račun države, a ostali plaćaju oko 7200 kuna godišnje. Studenti s područja Hrvatske se ne tretiraju kao strani državljani te ako “ulete” među onih 15 ne plaćaju školarinu (vjerujte mi, ja tako parazitarim ). Sad ćemo nabrojati neke prednosti i mane studija u Mostaru. Kao optimist, naravno krenut ću s dobrim stvarima. Prvo i osnovno je to da nas je, kao što je već rečeno, jako malo na godini, kao malo veći razred, što omogućuje jako dobru komunikaciju između predavača i studenta, male grupe na seminarima i vježbama, povezanost sa ostalim kolegama s viših godina. Druga stvar je to što je studentski život u Mostaru poprilično jeftin, stanarine su daleko manje nego u Zagrebu, Splitu, Dubrovnik i da ne spominjem (dobro, ne postoji MeFDu, ali eto...). Treća stvar, profesori koji predavaju su stvarno vrhunski, mahom voditelji katedri na svojim matičnim fakultetima, spomenimo samo neke: prof. Boban iz farme, prof. Tomić iz patologije, prof. Saraga iz histe, prof. Đogaš iz TNZ-a (ovi su svi iz Splita); prof. Polić iz biologije, prof. Trobonjača iz fiziologije (Rijeka); prof. Vinter i prof. Marušić iz anatomije, prof. Kuzman iz infekata, prof. Kovač iz patofize, prof. Kalinić iz mikroba (svi navedeni iz Zagreba), osim Prof. Marušić koja je sada u Splitu) i mnogi drugi... Četvrta stvar je jaka studentska organizacija na fakultetu. Studenti se stvarno puno pitaju i u Fakultetskom vijeću sjedi 6 predstavnika studenata. Studenti vode ankete i ocijenjuju pojedine katedre i nastavnike, a rezultati tih anketa se uzimaju jako ozbiljno. Peto – turnusna nastava. Od samog početka rada Fakulteta ista se prakticira. I, iako postoje brojni zagovornici semestralne, po mom mišljenju je turnusna puno bolja. Sedmo, i maturantima, možda najbitnije, u Mostaru su cure mrak, ako neka i nije dobra, sredi se pa je još bolja (ako ovo čita moja mala, ljubavi ti si meni naravno najbolja).

 A sad malo o lošim stvarima... Mogu se podijeliti na subjektivne i objektivne. Subjektivni su najgori, a to su da vas ljudi čudno gledaju kad kažete da studirate u Mostaru. Kolega ZMASTER je dobro rekao na jednoj temi: “Tko želi naučit naučit će i u Zagrebu, i u Rijeci, i u Osijeku, i u Mostaru”. Ja bih dodao, a tko se želi “provući” to može napraviti na bilo kojem medicinskom fakultetu. I u Zagrebu i u Mostaru. Udžbenici su isti, vidjeli ste da su i profesori manje-više isti, ali opet ljudi će dobrim dijelom na vas gledat čudno da im kažete da studirate ovdje. Koji je razlog tome, ja ne znam. S nekim slučajem mita se ja osobno nisam susreo niti sam čuo za nešto slično (vjerojatno ima, ali siguran sam da nije ni manje ni više nego na drugim medicinskim fakultetima), ja znam u šali reći da sam samo dva puta dao novac za nekoga od nastavnika. Prvi put kad smo s jednim profesorom (podaci poznati redakciji) bili na ćevapima pa smo probali platit, ali nije dao i drugi put kad je jedna sistentica (podaci “kroz maglu” poznati redakciji, jer je bila to duga noć s koncertom Zabranjenog pušenja na kojeg navedena asistentica, na žalost ipak nije išla) išla s nama vanka pa sam platio 2-3 ture. Uglavnom, sjedi, nauči pa ćeš znati...

Objektivni nedostatak je relativno mala bolnica i tu je stvarno studiranje u Mostaru u zaostatku recimo za Zagrebom. Doduše, profesori i asistenti se trude da to kompenziraju na različite načine tako da vas uvjeravam da nećete biti zakinuti za ijednu važnu stvar. Između ostalog, Fakultet omogućava studentima da obaveznu ljetnu praksu odrade u raznim zemljama svijeta (lani: Italija, Kanada, Njemačka, Hrvatska) tako da se kroz ta tri tjedna koliko-toliko nadoknadi ako se što propusti za vrijeme turnusa.
Što da vam kažem, ako netko poželi, neka se dođe upisati, poslije prve godine se može prebacit u Split, a poslije druge u Zagreb. Mnogi su došli s tom mišlju, pa su ipak ostali. Samo, moj vam je savjet da ponesete iPod s doooooooobrom kolekcijom normalne muzike jer 99.9999% kafića i 90% disko klubova puštaju isključivo cajku.
Ako i ne poželite studirat ovdje, a put vas nekad nanese ovamo, javite se pa ćemo bar na ćevape.

Čekamo na Vas.

Pozdrav,

ArtistFormerlyKnownAsDjipalo