Pristup znanstvenim informacijama i ACTA
Nedavno je britanski matematičar sa sveučilišta Cambridge, Timothy Gowers, napisao blog o njegovim dugogodišnjim razlozima za bojkot istraživačkih časopisa koje objavljuje Elsevier. Ta nizozemska tvrtka posjeduje preko dvije tisuće znanstvenih časopisa, uključujući i najveće naslove u svijetu znanosti, poput Cell-a i Lancet-a. De Growers, osvajač Fields medalje, matematičkog ekvivalenta Nobelove nagrade 1998. godine, nije nimalo zadovoljan njima, i ponadao se da će možda drugi znanstvenici postupi isto.
Preko 2700 kolega matematičara poslušalo ga je, i ne podnose svoje radove Elsevierovim časopisima, niti se nude da rade recenzije ili uređuju znanstvene članke koji se u njima pojavljuju.
Razlozi su sljedeći: Elsevier brutalno naplaćuje svoje časopise. Drugo, prisiljava knjižnice i druge institucije da kupuju komplete časopisa umjesto časopisa koji im trebaju i koje žele ili ne dobivaju niti jedan, a treće podupiru legislative poput Research Works Acta, zakona koji se pojavio pred američkim Kongresom, i zabranjuje javni i besplatni pristup znanstvenim radovima koje financiraju poreznici. To je do sada najopasniji napad na slobodni pristup znanstvenim informacijama, a slobodni pristup je osnova cijele znanosti. Znanstvene informacije trebaju biti besplatne, bez njih bismo još bili u kamenom dobu.
Elsevier posluje fantastično. Samo 2010. godine zaradio je 1.16 milijardi dolara. Ivo Josipović, u javnoj kampanji za podržavanje potpisivanja ACTA-e, naglasio je, među ostalim, kako je ACTA potrebna kako bi zaštitila i znanstvenike i njihov rad. Problem je u tome što većina znanstvenika, možemo reći i 99%, nikada ne patentira niti može patentirati svoje radove. Radove, koje financiraju ili institucije ili porezni obveznici putem institucija, besplatno daju časopisima koji na njima, bez ikakvog davanja profita znanstvenicima, zarađuju milijarde.
Naravno, sami izdavači ulažu nešto novaca u recenzije radi poboljšanja kvalitete i tiskanja časopisa, no to ulaganje nije ni približno onom profitu koji im se vraća na besplatnom radu znanstvenika. Nije velika greška reći da znanstveni časopisi ne samo da pljačkaju znanstvenike koji im svoje radove besplatno daju da bi dobili koji bod za napredovanje ili ugled, dok istovremeno usporavaju napredak znanosti.
To usporavanje je očito čim otvorite PubMed kako biste unaprijedili svoje znanje. Primjerice, kako bi kirurg koji želi raditi kvalitetnije vidio najnovije smjernice o svome poslu, pristup jednom članku mora platiti obično oko 20-ak dolara. Dakle, dvadesetak dolara plati časopisu koji je taj rad besplatno dobio.
Da plaćanje pristupa znanstvenim informacijama nije potrebno, te da se na besplatnom pristupu može i profitirati, pokazala je hrvatska tvrtka InTech. Dvojica hrvatskih znanstvenika, Vedran Kordić i Aleksandar Lazinica, inžinjeri strojarstva, osnovali su tvrku koja nudi besplatno preuzimanje znanstvenih radova, i danas imaju skoro 200 zaposlenih i sjedišta u Rijeci, Bostonu i Pekingu. Na njihovim stranicama besplatni članci i knjige preuzeti su skoro pet milijuna puta, imaju 20 000 objavljenih autora, 280 urednika i 500 recenzenata. I nisu jedini koji su se okrenuli otvorenom pristupu znanosti i pri tome profitirali, a da ne pljačkaju ljude koji žele unaprijediti svoje znanje.
ACTA neće štititi znanstvenike. ACTA će štititi znanstvene časopise pri najfinije osmišljenoj pljački u ljudskoj povijesti. Ivo Josipoviću, pusti ti ACTA-u i znanstvenike, i ne sanjaj da ćeš zaštititi ljude za koje i ne shvaćaš što rade, kako zarađuju i tko profitira na njihovom radu.
Info:
- Blog Timothya Gowersa: http://gowers.wordpress.com/2012/01/21/elsevier-my-part-in-its-downfall/
- InTech: http://www.intechweb.org/
