Dočekali smo i to, prije dva tjedna pisani su prvi ispiti novog načina rangiranja budućih studenata – državne mature. Počelo je ispitima informatike i psihologije, u međuvremenu je odrađena i sociologija, a medijski je cijeli događaj bio poprilično popraćen. Uvod je to u ispite koji se po novom sistemu polažu u razdoblju od veljače do lipnja. Iako su prijave za ljetni rok završile zadnjim danom siječnja, rokovi pisanja pojedinih dijelova obaveznih predmeta te izbornih predmeta koje traže medicinski fakulteti još nisu održani, i sigurno je da ćete ovaj tekst imati prilike pročitati prije nego isti rokovi dođu. Tako da tekst uz sliku – koji sam našao skupa sa slikom – nije baš posve neprikladan. Naslov je pak na latinskom iz dva razloga; prvi je već naveden – ispiti se bliže, drugi je taj što i najveća glupost izrečena na tom mrtvom jeziku zvuči mudro.

Ono što je uvođenjem državne mature napokon postalo poznato i široj javnosti je – interes za studij medicine je (opet) velik! Uostalom, bilo je i vrijeme. Naravno da ovogodišnji broj prijava ne mora dati sliku stvarnog interesa za ovaj ili bilo koji drugi fakultet jer se sada doslovce bilo koji fakultet može prijaviti iz za...ancije (sami nadopunite tri izostavljena slova), no neka je taj vjetar u leđa pomogao da očita stvar odjekne u javnosti. Najveću vjerojatnost upisa ionako imaju oni koji su prijavili sva tri izborna predmeta, a to sigurno nisu napravili svi, već u najvećem broju oni kojima je medicina prvi izbor.

S druge strane, ta mogućnost prijave većeg broja fakulteta studentima poprilično ide na ruku. Uzmimo primjer kandidata koji želi studirati medicinu. Sada je u sličnoj poziciji u kakvoj je zadnji puta bio 2005. godine, kada se prijamni na medicinskim fakultetima u RH nije održavao isti dan. S tim da sada ne mora svaki dan ići putovati u drugi grad, a u slučaju da je blizu crte i u Zagrebu, i u Rijeci, ne mora čekati na nekom odmaralištu u Gorskom Kotaru dojavu o najranijem prjelasku crte. Sada može prijaviti sva četiri i jedinstvenim ispitom ostvariti pravo upisa na barem jedan od njih.

Podatak koji je vrijedan divljenja, a kojem je, smatram, nedovoljno pažnje bilo posvećeno, prvenstveno od pokretača uvođenja državne mature je – jednom položena, državna matura vrijedi zauvijek. Konkretan primjer koji se konkretno mogao dogoditi (ali ipak nije) da je ovo pravilo vrijedilo i dok su se pisali prijamni ispiti. Autor ovog teksta dvoumio se između MEF-a i FER-a. Da je bio odlučio krivo (ali ipak nije), i upisao FER, upis na MEF bi obavio vrlo glatko, bez ponovnoga pripremanja i pisanja prijamnog. Sa svojih 800 i nešto sitno bodova bi u najgorem slučaju (poredak 2008. i 2009.) bio među prvih 110. Naravno, da su prijamni ostali, možda bi mu taj rezultat donosio sve lošiji i lošiji plasman, no čini se da to ipak ne ćemo tako skoro saznati. Primjer vrlo vjerojatno nije uobičajen, makar te 2006. nisam bio izolirani slučaj.

Ono gdje će se ovo sigurno obilato primjenjivati je područje fakulteta društvenih znanosti. Netko tko je završio dva ili više fakulteta je u pravilu završio nešto iz tog područja, neki od brojnih smjerova filozofskog fakulteta, politologija, novinarstvo, pravo, ekonomija su po mojim saznanjima najčešće u igri. Nisam provjeravao što točno pojedini fakultet traži, no s obzirom na to da spadaju u sličnu kategoriju, izborni predmeti se ne bi smjeli previše razlikovati. E sad, svoj primjer nisam naveo radi hvalisanja, već radi toga što dokazuje korisnost tog novog pravila. Jednom ostvareni rezultat može i nekoliko godina kasnije omogućiti upis na fakultet koji tada nije bio prvi izbor. Naravno da to ne će moći svi, no i prirodna selekcija je takva – samo najjači opstaju.

Činjenica koju osobno nisam uočio, ali s kojom se posve slažem, novi kriterij za upis na fakultete bi imao daleko bolju prolaznost među starijim maturantima da se ne zove baš ovako. Ovo „matura“ poprilično bode u oči, asocira na stvar koju smo svi mi stariji već odradili i logično je da će se netko od njih zapitati čemu opet to, oni to imaju. Imaju, da, ali ova matura, ni njima, a bogme ni svim budućim maturantima (počevši od ove generacije), nije matura u onom smislu riječi. Ona je novi uvjet za upis na fakultet.

Prijamni ispiti kao uvjet upisa na fakultet uvedeni su sredinom 70-ih godina. Do tad je glavni bio prosjek ocjena. Prijamne je već zamijenila državna matura. Ta činjenica je izazivala i još uvijek izaziva negodovanje, protivnici državne mature tvrde da su prijamni bolji. Nekako mi se čini da bi isti ti protivnici državnu maturu smatrali boljom da je ona bila uvedena prije 35 godina i da ju sada mijenjaju prijamni. Ne zato što objektivno možda i je bolja, nego zato što im je to nešto poznato, nešto na što su se navikli i za što imaju obilne primjere pitanja. Državna matura to tek treba postati. A prijamni su upravo to bili. Iz tog razloga, još jednom, slava im!