Lord Kelvin

Sve je počelo na prijelazu i stoljeća, i tisućljeća. Od tada se uporno kroz medije provlači teza da interes za studiranje medicine opada i da svake godine sve manje ljudi odluči pristupiti polaganju prijemnog ispita. No, je li to baš tako? Iako će vam uzrečica lorda Kelvina možda zvučati smiješno, ona je u ovoj situaciji vrlo točna. Jer bez obzira na to što svako malo možete pročitati da interes opada, koliko se često možete susresti sa konkretnom brojkom? Brojkom koja bi vam najzad pokazala koliko je ljudi odlučilo pristupiti prijemnom u proteklim godinama i donekle otkrila što možete očekivati ove godine.

Upravo zbog tog sada iznosim podatke o zagrebačkom medicinskom fakultetu, uz jednu malu opasku. Do 2005. se prijemni na četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj nisu pisali isti dan. Maturanti su imali običaj ići i na više od jednog medicinskog fakulteta pisati prijemni ispit, tako da brojke do 2005. godine donekle mogu prikazati interes maturanata u cijeloj Hrvatskoj za studij medicine.

Godina	Prijavljeni	Godina	Prijavljeni	Godina	Prijavljeni
1991.	834	1997.	572	2003.	604
1992.	793	1998.	537	2004.	637
1993.	634	1999.	601	2005.	869
1994.	603	2000.	579	2006.	704
1995.	514	2001.	515	2007.	790
1996.	625	2002.	554

Sama tablica više nego dovoljno govori da broj ljudi koji žele polagati prijemni na medicini nipošto ne opada. Baš suprotno, od te kritične 2001. godine, kada je bio skoro najniži u zadnjih 18 godina, s manjim oscilacijama raste iz godine u godinu. Najznačajniji porast je zabilježen upravo 2005. godine kada je donesena odluka o tome da svi medicinski fakulteti imaju jednak termin održavanja prijemnih ispita. To je donekle logično s obzirom na činjenicu da je zagrebački medicinski fakultet najpožljeniji.

Ove godine očekuje se da će broj prijavljenih kandidata biti sličan onom u zadnje tri godine. Dakle, oko 780. Što znači da će za jedno mjesto na fakultetu konkurirati 3,25 osobe. A možda i ne. Konkuriraju li baš svi pristupnici prijemnom ispitu za upisno mjesto na fakultet? Znači li povećanje broja pristupnika i povećanje broja one stvarne konkurencije? I konačno, zašto se uporno zanemaruju pristupnici ispod praga?

Malo vjerojatno da ste čuli za Milojka. Komentator RTS-a najpoznatiji po brojnim provalama. Googlajte ako vas zanima. Ali ova njegova provala, koliko god bila smiješna, toliko je i točna. U ovom trenutku čak i bolja od Kelvinove uzrečice sa početka teksta. Jer da bismo doista saznali nešto više o stvarnoj konkurenciji na prijemnom, moramo malo zagrebati ispod površine, odnosno, skinuti bikini sa statistike. Barem jedan dio bikinija – gornji ili donji. Prije toga treba jasno razjasniti nešto – za upis na bilo koji fakultet, tako i medicinski, konkurira samo onaj tko je to pravo ostvario, dakle, ona osoba koja je prešla bodovni prag na prijemnom. Svi oni ispod praga to nisu. Oni u najvećem broju slučajeva prijemni nisu shvatili dovoljno ozbiljno i samim tim nisu konkurentni. To ljudi iz nekog razloga nikako da uoče, već su svima oči uprte samo u broj prijavljenih. I što je ta brojka veća, tim je veći i strah. Smirite se, pogledajmo najprije što je ispod bikinija. Gornjeg dijela bikinija.

Prije naglijeg porasta broja zainteresiranih za medicinu, prosječan broj prijavljenih je iznosio 574, a prag bi prešlo u prosjeku 330 ljudi. U zadnje tri godine su te vrijednosti porasle, prosječno se 787 maturanata prijavi, a prosječno ih prijeđe prag 443. Prosječni broj prijavljenih porastao je za 213, a prosječni broj ljudi koji prijeđu prag za 113. Zakon velikih brojeva. No, treba istaknuti da bez obzira na porast prosječnog broja ljudi koji prijeđu prag, on je još uvijek 89,5% manji od porasta prosječnog broja prijavljenih. Što znači da veći broj prijavljenih znači i veći broj ljudi koji ostaju ispod praga. Opet zakon velikih brojeva.

Obratite opet pažnju na broj 443. On nam pokazuje da za jedno mjesto zapravo konkurira 1,85 osobe. Opa, to je skoro osoba i pol manje u odnosu na broj s početka priče (3,25) zar ne? U prvih 8 godina je ta brojka bila daleko bliža jedinici, ali niti ova sada (1,85) vam ne treba zadavati glavobolju. Bez obzira na upisnu kvotu od 240 ljudi, zagrebački medicinski fakultet u zadnje tri godine upiše oko 260 ljudi. Čak i ako se nakon neslužbenih rezultata nađete ispod 191. mjesta, ne očajavajte, računajte na to da 20ak ljudi ispred vas nema namjeru upisati medicinu. Ukoliko ste pak i nakon pomicanja crte prema dolje ispod nje, a nije vam problem ni odmah platiti 9240 kuna, ni studirati uz plaćanje, imajte na umu da dobrom dijelu mogućih studenata jest. Konačno, bodovi iz srednje škole utječu na plasman – više bodova znači bolju startnu poziciju i ljudi koji ju nemaju većinom ostanu ispod crte. Iskoristite tu prednost ako ju imate.

Vezano uz ostale medicinske fakultete; prošle godine je u Rijeci od 166 prijavljenih pristupnika prijemnom samo 60 prešlo prag, dakle, možete računati na Rijeku kao mjesto prijenosa bodova. Upisna kvota iznosi točno 130 studenata, 80 bez plaćanja, 45 uz plaćanje i 5 stranaca. Bodove ćete lako moći prenijeti, ali imajte na umu da prednost imaju osobe koje su prijemni polagali u Rijeci, dakle, čak i ako imate više bodova od onog koji je bio prvi na prijemnom u Rijeci, dolazite iza zadnjeg koji je prešao prag. Jednako vrijedi i za Split, u kojem se bez plaćanja upisuje 40, a uz plaćanje 35 studenata. Bodove ne možete prenijeti jedino u Osijek, iz razloga što osječki medicinski fakultet nije potpisao sporazum o prijenosu bodova sa ostala tri fakulteta. Zašto je tomu tako – ne znam.

Zaključno, upis na fakultet ovisi i o uspjehu u srednjoj školi, i o uspjehu na prijemnom. Bolji prosjek donesen iz srednje škole znači da si smijete dozvoliti nekoliko netočnih odgovora na prijemnom. Također je bitno i koliko ste se ozbiljno spremali za prijemni, jer i ako prijeđete prag, lako moguće da ostanete bez mogućnosti upisa ili prijenosa bodova. Sami najbolje znate kako stvari stoje, moje je samo da vam poželim sreću.

TrackBack URI for this entry