U subotu, 7. veljače u organizaciji Studentske sekcije Hrvatskog liječničkog zbora "Bolnica za medvjediće" će od 10 do 15 sati raditi u zagrebačkom Centru Kaptol.

Projekt postoji već desetak godina u svijetu, a zahvaljujući Studentskoj sekciji Hrvatskog liječničkog zbora, u Hrvatskoj se, pomalo skriven od očiju medija, odvija već 8 godina. Studenti medicine tijekom godine obilaze vrtiće gdje liječe igračke malih "roditelja" od raznih bolesti, a jednom godišnje u proljeće na Cvjetnom trgu u Zagrebu "bolnica" otvara svoja vrata javnosti.

Što je Teddy Bear Hospital?

Teddy Bear Hospital je međunarodni projekt kojeg u brojnim zemljama diljem svijeta vode udruge studenata medicine, a usmjeren na djecu od 3 do 6 godina. Projekt za cilj ima zdravoj djeci pokazati da se nije potrebno bojati doktora, a izvodi se na način da se djeci na njima prihvatljiv način približavaju liječnici i liječenje i to kroz "liječenje“ igračaka koje djeca donesu. Uz suzbijanje straha od liječnika i bolnica kod djece kroz "liječenje“ njihovih igračaka, pri čemu studenti uče rad s djecom i pripremaju se za karijeru pedijatra.
Osnovni cilj projekta je izgraditi atmosferu u kojoj se djeca osjećaju ugodno, te se kroz igru i razgovor suočavaju sa važnim temama vezanim uz bolesti i njihovo liječenje. Često vrlo snažni osjećaji straha i nepovjerenja koje djeca imaju prema liječnicima, na jednostavan i djeci razumljiv način se pretvaraju u pozitivno iskustvo u kom se direktno izgrađuje povjerenje između liječnika i malog pacijenta.
Navedeni ciljevi se ostvaruju događajima poput ovog koji okupljaju veći broj djece koja u ugodnoj atmosferi zajedno sa studentima liječe svoje igračke i kroz igru prolaze kroz iskustvo liječenja.

Kako izgleda bolnica za medvjediće?

Bolnica za medvjediće održava se u prostoru koji je prilagođen kako bi izgledao kao liječnička ordinacija – sa čekaonicom i prostorom za pregled. U čekaonici djeca crtaju s pripremljenim materijalom i tada ih studenti medicine pripremaju za razgovor s "liječnikom“ u ordinaciji. Na samom pregledu kod liječnika dijete najprije objašnjava simptome bolesti igračke koju je potrebno izliječiti, a nakon toga liječnik i dijete zajednički naprave anamnezu te liječnik pregleda igračku (uz klasičan pregled fizičkog stanja moguće je napraviti i neke "zahtjevnije“ preglede kao što su npr. ultrazvuk ili EKG). Po završetku pregleda, dijete dobiva lijek (slatkiš) za svoju igračku i diplomu za hrabrost. Nakon pregleda djeca se mogu nastaviti igrati u čekaonici i zabaviti se sa djecom koja se tek pripremaju na pregled što doprinosi širenju pozitivnog iskustva i razbijanju treme djece čijim igračkama pregled tek predstoji.

Da ovaj projekt ima dvostuku korist pokazuje nam obogaćeno iskustvo studenata. Gdje bi drugdje student medicine mogao toliko naučiti o djecjoj psihologiji i ponašanju pogotovo kada se sve provodi u opuštajućoj i ugodnoj atmosferi? Ne samo promatranjem, nego i aktivnim sudjelovanjem student stječe vještinu prilaženja i komunikacije sa pacijentima koje je možda najteže razumjeti. Svaki student koji se našao u situaciji da se na ovakav nacin ophodi sa djecom zna da je njima mnogo lakše prezentirati svoje probleme na igrački nego ih objasniti na svom vlastitom tijelu.

 

Studentica 4. godine medicine, Aisa Abo Saleh koja je na čelu projekta od ove godine  (prije je to vodila Ana Jadrijević, sada studentica 6.godine) na zadnjoj održanoj "Bolnici" je rekla: "Glavni je cilj ove akcije razbiti strah i sve predrasude o bijelim kutama, omogućiti mališanima da nas vide u drugom svjetlu, približiti se djeci i zajedno s njima izliječiti njihove medvjediće. Da to nije nimalo lagan zadatak govori činjenica da nam medvjedići često znaju doći s ozbiljnim dijagnozama prijeloma ruku i nogu, povišenom temperaturom koja se ne skida danima, a bilo je i slučajeva ptičje gripe. U razgovoru s djetetom doznajemo kako se razvilo to stanje (najčešće su medvjedići bili na skijanju!), uzimamo anamnezu, dogovaramo se oko liječenja jer ipak oni moraju biti suglasni s tretmanom koji pružamo njihovim medvjedićima. Mališanima je dodijeljena uloga roditelja, koju oni shvaćaju zaista ozbiljno. Ponekad ostajem zapanjena činjenicama i načinom na koji mi pričaju! Projekt je zaista dobro koncipiran i djeca se u razgovoru s nama, liječnicima njihovih medvjedića, upuštaju i u ozbiljnije razgovore.

Danas, sutra, kad  će ti isti mališani ići na sistematske preglede ili cijepljenja, sjetit će se da su im jednom ljudi u kutama pomogli riješiti problem njihovih medvjedića, te će grč koji imaju svaki put kad se približe vratima ambulante, nadam se, nestati. Djeca u ulozi roditelja svojih medvjedića ne postavljaju ''glupa'' pitanja. Svako je pitanje korisno i na svako pitanje moramo biti spremni dati pravi odgovor. Njihova znatiželja pomiče granice, te se koji put zna dogoditi da mališan sam želi ''dati pikicu'' svojem medvjediću, spremno uzima stetoskop, bez straha stavlja zavoje na medvjedićevu slomljenu nogicu i bodri ga riječima da će sve biti u redu. Na taj način dokazuje sebi, svojim prijateljima, a vjerojatno i nama da je hrabar i suočava se s ''najvećim strahom'' djece! Bez obzira na sve, na kraju pregleda mališan dobiva diplomicu za pokazanu hrabrost, koju s ponosom pokazuje i ljubomorno čuva.