Sve što ikada u životu uradite ima reperkusije kasnije.
Pitanje nije, dakako, je li to dobro ili ne, već što s tim?
Negdje tokom hladnog prosinca 2006. godine moja malenkost se učlanila u jedan forum.
Bilo je to doba čelične volje i brzog razmišljanja. Zaključci su dolazili kao po tvorničkoj traci sa nekom paklenom ekipom u ambisu gdje je traka nastajala. U to doba su forumi bili vrlo popularni budući da su omogućavali da se diskutuje sa ljudima o temama o kojima se inače ne može diskutirati.

Teme koje sam žvakao na forumima se nisu mogle žvakati van njih iz prostog razloga što ljudi u principu imaju izgrađeno stajalište o nekoj temi i taj im stav služi za razne stvari. Recimo, da određuju što je dobro, a što loše. Da donose odluke i procjenjuju događaje.
To može samo stabilni sustav uvjerenja, te je apsolutno normalno da ljudi nemaju namjeru da svoje stavove mjenjaju bez preke potrebe.
No, stabiliziran sustav uvjerenja ima jednu nuspojavu koja je u to doba (a ništa se nije promjenilo na tom polju) bila relativno bitna – sa njim se ne može igrati.
Ima jedna teorija. Ona veli da su svi muškarci uvjek djeca.
Koliko je ona točna ne znam, ali znam da uvijek vole da se igraju. Bilo to sastavljanje i rastavljanje auta, analiza političke scene, aktualnog stanja u nogometu ili nešto treće, svi se vole igrati. I to vam nikad neće priznati.
Ja volim da se igram sa uvjerenjima. Specifično – sa svojim uvjerenjima.
Nikad se dosad time nisam hvalio, ali, u principu, bilo šta u što vjerujem mogu da pobijem u 5 minuta (ali ZGAZIM, ne samo pobijem), i onda oped dokažem u narednih 5 minuta.
Otuda, tvrda uvjerenja većine nisu za mene bila povoljna budući da oni nisu htjeli da neko prvo dokazuje onda pobija pa oped dokazuje neku od stavki.
Forumi su, pak, bili druga priča. Poput hakera koji rade na projektu, oko foruma (specifično dijelova foruma posvećenih filozofiji) su se skupljali svakojaki gikovi poput moje malenkosti koji "bradati, kosati i po cijeli dan sjede u fotelji pričajući sami sa sobom". Siroti Imenjak nije ni svestan koliko je njegova intuicija ispravna...
 Ključna prednost te ekipe od one koja se skuplja na pivici svaki petak je ta što su gikovi voljni da raspravljaju o svačemu.
Učlanjenje u prvi forum je dovelo do toga da je moja, inače mirna, jezgra za fiolozofiranje hipertrofirala jedno 50 puta.
Učlanjenje u drugi forum mi je donelo prvi okus roditeljstva – dobio sam veliku čast, kolumnu, ali i veliki problem... od sad pa dok sam živ bi trebalo da na neku foru svakih tjedan ili dva (detalji još nisu poznati) napišem jednu stranicu teksta koja će drugima biti zanimljiva, luda, poučna i, po mogućstvu, od koje se nitko neće uvrijediti.
Prvi mačići se u vodu bacaju.
Ovaj primjerak je bio generalna proba koncepta (iako se nadam da Vam je bio zanimljiv).
U slijedećem počinjemo sa ozbiljnim roštiljanjem.
Kao i sa objašnjenjem naslova...
 
(Aleksandar "humus" Kuktin)