Iz jednog kuta gledanja, čovjek je tako precizno kreirano biće - ima noge i ruke kojima prkosi fizičkom, a um ga uzvisuje na pijedestal. No, tako strastveno stvoren, strastveno se razara. Može kreirati. Ljudska je kreacija ono što ga koči u mogućnosti neprestanog uživanja, dara uživanja. Pojasnit ću. Skloni smo preuveličavanju. Imamo problem, unaprijedit ćemo ga sami i dovesti se u nepovoljno stanje. Tu smo slabi. Na tome treba raditi i sposobnost borbe protiv tog sivila stječe se s godinama. Jednako tako snagom volje i bistrinom uma možemo dovesti duh do krajnjeg savršenstva. Lako je zaglibiti, a teško se izvući i proces ozdravljenja je dugotrajan.

Tijek misli je kao slagalica. Učenje - ispit - teško mi je - ne mogu ja to - možda pad - kako dalje itd. Klasični primjer na putu prema akademskom uzvišenju. Kako bi se potencijalno takav način razmišljanja izbjegnuo, treba ostati svoj prije svega, odmjeriti svoje sposobnosti prema životnim izazovima i krenuti u borbu. Ukoliko zaglibimo u crnu čaroliju tijeka misli, treba ga prekinuti u srži i zamijeniti optimizmom. Učenje - ispit - JA TO MOGU - PROĆ ĆU - NAGRADA... Na taj način jačamo ličnost, ne zamaramo mišljenje bespotrebnim informacijama i dovodimo se u blagostanje. U svim životnim segmentima. Drugi veliki korak je održati tijek misli na zavidnom nivou. Ni to nije lako. Možda je bilo prežestoko izjaviti kako se možemo dovesti do krajnjeg savršenstva, ali optimum je sasvim zadovoljavajuć.
Ne postoji ništa na ovome svijetu što nas može zakočiti na putu prema sreći. Čovjek je stvorio prepreke, čovjek ih može i pobijediti.
 
I zbog toga, čovječe, nađi snage za sve što radiš i dovedi se u stanje u kojem brige ne postoje.
Kreiraj si good!