| Ljubav za svaki dan |
| Autor Odaraia |
| Ponedjeljak, 08 Prosinac 2008 15:27 |
Dok bijah u izazovu svladavanja EEG - a, zazvoni netko na vrata. Najmudrije biće toplog doma otvara vrata i zove me. Gleda me prekrasna plavokosa djevojčica, umrljanog lica i ručica od čokolade i jedva vidljiva oka dva male bebe u majčinom zagrljaju.Vani je hladno. Tako su slabo obučeni. Zamolila je nešto robe za djecu. I dok sam s prevelikim žarom i ljubavlju oblačila djevojčicu u novu robu, tako me dirljivo gledala...Ponekad nije potrebno reći ni riječ, a osjeti se ono što izvire iz čovjeka, makar to bilo biće još nesvjesno svoga postojanja i stanja. Ne mogu dovoljno dobro opisati osjećaj koji me preplavi svaki put kada mogu pomoći. Sigurna sam kako će ovaj čin naići na podosta žestoke protivnike koji se gnušaju pri samoj pomisli na izdvajanje vlastitog trenutka pažnje za ljude koji su im, u konačnici, braća i sestre - u smislu ljudskoga roda. Ne želim uspoređivati ničiji život niti trenutke koji nas ponekad bacaju u tjeskobu, a često su beznačajni, s današnjom pričom. No, ljudski um i njegove mogućnosti širokog su opsega, to nam je jasno; svi smo duboko izranjavani u prošlosti, teško se nositi sa strahovima pa u konačnici i iz toga proizlaze ponekad dječje reakcije na bespotrebno kreirane ˝teške˝ trenutke. To je druga sfera, trenutno izvan centra pažnje. Kako li je moliti za pomoć? Biti odbijen, podvrgnut ruglu, znati da su danas, u ovom svijetu, mogućnosti za bilo kakav oblik napredovanja gotovo nemoguće, ali mora se, jer sutra možda neće biti kriške kruha. Kažem gotovo nemoguće, jer i ne bi bilo sve tako crno da oni koji imaju mogućnost ponuditi spas drugima, pomažu. Iznimke kao i uvijek postoje, no žalosno je što ih je još uvijek premalo. Bitnije je težiti tone, dakako u dragocjenostima, hodati ulicom parajući zrak egom, prevelikim za neki viši doseg, kad ne ide više od izjedanja guščje jetrice. Shvaćamo li srž problematike? Bilo bi idelano kada bismo mogli ljude u potrebi usmjeriti prema dugoročno ugodnom životu. Promislite sljedeći put kada Vas netko zamoli za pomoć. ˝ I ja samo želim da moja djeca imaju Božić. ˝ Majčine riječi. |







Dok bijah u izazovu svladavanja EEG - a, zazvoni netko na vrata. Najmudrije biće toplog doma otvara vrata i zove me. Gleda me prekrasna plavokosa djevojčica, umrljanog lica i ručica od čokolade i jedva vidljiva oka dva male bebe u majčinom zagrljaju.