‘’Sjećam se jednog sastanka koji je bio vrlo buran. Sukob među delegatima postojao je sve teži. On je sjedio mirno u klupi, svi su pogledavali na njega. I kad je sukob došao do vrhunca, on je polako ustao i mirnim, tromim korakom, uzdignute glave, kao da je istesan iz slavonskog hrasta, pošao na govornicu. Kratkim rečenicama, oštro i beskompromisno izložio je svoj stav. Začas se atmosfera smirila, on je vladao situacijom. Kad je silazio s govornice i kad je pljesak utihnuo, mirno je sjeo na svoje mjesto. Jedan od prisutnih, koji je sjedio kraj mene, rekao je tiho: Možete biti ponosni na svog zemljaka. I ja sam bio ponosan,”citat je iz jedne od mnogih knjiga o Andriji Štamparu, najvećem hrvatskom medicinaru ikad, kažu... Taj i još tisuće takvih izdramatiziranih citata, koji su od Štamparovog nezanimljivog života napravili modernu hrvatsku Pepeljugu koja je krenula linijom manjeg otpora i napravila ništa više od sudjelovanja na nekoj konferenciji s stotinama drugih ljudi i godinama nakon zapadnog svijeta shvatila da je higijena OK, čut ćete na po njemu imenovanoj Školi narodnog zdravlja, na jednom od mnogobrojnih 'štamparovskih' predmeta.