Kraljica, najteži i temeljni  predmet prve godine. Najteži zbog obujma gradiva, a najtemeljni jer predstavlja jedan od temelja kliničkih predmeta. Sva nastava će se odvijati na zavodu za anatomiju, sivoj zgradi udaljenoj 2-3 minute od glavne zgrade u suprotnom smijeru od Schlosserovih stuba.

 

Sve što Vas zanima, tj. ono što nismo pokrili tekstom, slobodno možete pitati na našem Forumu, u sekciji za prvu godinu.

 

Organizacija nastave

Prva tri tjedna koji slijede nakon malih predmeta obrađivat ćete samo kosti i zglobove. Spominjat će se tu i mišići, ali više u kontekstu kakve kretnje izvode u pojedinom zglobu. Svaki dan imat ćete kliničko predavanje i seminar. Predavanje nosi pridjev "kliničko" jer ga drže kliničari, većinom kirurzi, a imat ćete prilike vidjeti i pacijente koji će vam ispričati svoj klinički slučaj. Također ćete se malo upoznati i sa histologijom kosti, posebice osteoblastima i osteoklastima. Na seminaru obrađujete poglavlja koja su predviđena programom, ali voditelji seminara ponekad naprave izmjene po pitanju gradiva ukoliko misle da je to bolje. U ta prva tri tjedna zaboravite na skalpele, pincete, gumene rukavice, kute, sekcije i leševe - ništa od toga. To slijedi tek kasnije.

 

Na kraju trećeg tjedna pišete prvi kolokvij - kosti i zglobove. Kolokvij sadrži 20 pitanja, 13 vam treba za prolaz, a imate 15 minuta vremena da pokažete koliko vrijedite i kako ćete proći. Prvog kolokvija se ne trbate previše bojati, u zadnje dvije godine palo ga je svega 6 ljudi.

Nakon što odradite fiziku i biologiju – ili obrnutim redosljedom – slijedi preostalih 8 tjedana anatomije. Prva četiri tjedna obuhvaćaju sustavnu anatomiju, a nakon jednog tjedna pauze prelazite na topografsku anatomiju. U prva četiri tjedna obradit ćete redom mozak i živce, organe u prsištu, zatim organe trbuha i zdjelice. Najveći problem predstavljaju upravo živci, koji su poprilično opširni, a pretpostavlja se da ćete ih uspjeti naučiti u samo tjedan dana. Mala utjeha, u tom prvom tjednu je bitnije naučiti funkcionalne stvari, topografiju pojedinog živca detaljnije ćete raditi kada dođe vrijeme za to. Ostatak gradiva u ta prva četiri tjedna nije toliko strašan. Drugi kolokvij po redu obuhvaćat će mozak, živce, srce i pluća. Na trećem kolokviju će se provjeravati naučeno o organima probavmog trakta te mokraćno-spolnog sustava.

Ovdje valja naglasiti da ćete u cijelih 11 tjedana anatomije proći sve osim oka i uha, ta dva poglavlja morate u potpunosti sami odraditi.

Na topografiji krećete po regijama od glave do pete, tj. noge. Tu počinje ono najzabavnije i svma najzanimljivije - sekcije,  bliski susret sa leševima. Nemojte se zanositi da ćete vidjeti Bog zna što, leševi se najbolje daju opisati u dvije male slatke riječi – smeđi i ljepljivi – baš kao i svima nam slatka karamela. Lica su neprepoznatljiva, koža maknuta, mozak izvađen, očne  jabučice smežurane i smanjene od dugog boravka u formalinu. Jasno se vidi ono što se mora vidjeti, mišići, živci i krvne žile. Krvne žile, bile vene ili arterije, neodoljivo sliče jedna drugoj, tako da ćete većinom morati ispratiti dotičnu žilu i pogledati okolne tvorbe prije nego budete mogli reći je li to arterija ili vena. Živce je lako prepoznati, ako su dovoljno debeli, žuti su, ako nisu, onda podsjećaju na tanku trakicu. Izuzev leševa, imat ćete priliku vidjeti i preparate mozga, jetre, grkljana, muškog spolnog sustava, zatim plastične modele zglobova i trupa. I na svima njima potražite strukture koje se mogu vidjeti jer i to dođe na praktičnom dijelu ispita. Kuta, rukavice i pinceta su neizostavni dio opreme za vrijeme topografije.

U prva dva tjedna na topografiji odradite glavu, vrat, prsište i ruku. Pa dođe kolokvij. Onda u iduća dva tjedna obrtadite abdomen, zdjelicu i nogu. I opet dođe kolokvij. Nakon zadnjeg kolokvija imate desetak dana za ponavljanje naučenog i izlazak na ispit, bio on pismeni ili usmeni.

 

 

 

Pismeni, praktični i usmeni. Pismenog ispita se možete riješiti ako prođete svih 5 kolokvija, dovoljno ih je samo proći, skupiti 13 bodova na svakom i ne morate na pismeni ispit.  Padnete li ijedan kolokvij, obavezno morate na pismeni i ne nasjedajte na priče da ukoliko padnete samo jedan kolokvij, isti možete kasnije ponovo "otkolokvirati "i izbjeći pismeni. To je obična izmišljotina. Sam pismeni ispit i nije gadan kao što ga mnogi vole opisati. Trebate točno odgovoriti na 65 od 100 pitanja i prolazite. Pitanja se ponavljaju iz davno sklepane i višestruko isfotokoporane skripte, upitajte nekog od starijih studenata ima li ju, nije loše proći ih. Ukoliko skupite točno 65 ili više bodova dobijete i malu nagradu – dodatni bod za svaki položeni kolokvij. Naoko ne znači puno, ali dobro dođe ako se nađete na granici između dviju ocjena.

Prije usmenog ispita na redu je praktični dio. Na njega možete izaći tek sa položenim pismenim  ispitom ili sa položenim svim kolokvijima. Kuta na praktičnom je obavezna. Ako morate ići na pismeni ispit, ponesite kutu sa sobom, jer u slučaju da prođete pismeni, praktični će vam biti isti dan. Na praktičnom moreate prepoznati oku vidljive strukture, najčešće upravo živac, mišić ili krvnu žilu, ali nije isključeno da ćete morati prepoznati i strukturu koja se vidi na presjeku mozga. Strukture su označene pribadačom, strjelicom, samoljepljivom trakicom ili – štipaljkom(!). Onom istom koja se koristi u vješanju veša.

Usmeni dio ispita je jedna velika lutrija prvenstveno jer je svaki ispitivač priča za sebe. Ono drugo što usmeni čini lutrijom su kartice s pitanjima. Dostupne su unaprijed (pogledaj dio o literaturi). Predlažem da skinete verziju s Perpetuuma jer su kartice posložene na manje stranica, ali ipak jednako  pregledne. Usmeni bi trebao izgledati tako da kad dođete na red, izvučete karticu i onda odgovarate na pitanja s nje, po redu ili ne. To međutim nije slučaj kod svih ispitivača. Detaljnije pisati o tom nema smisla, čut ćete od starijih kolega priče o pojedinim ispitivačima.

 

 

Kako učiti?

Na jedan vrlo jednostavan način - puno i redovito. Druge nema. Nezgodno je što ste u učenju razapeti između dvije vatre - kolokvija (pismenog) i usmenog ispita. Učiti za kolokvije znači zapamtiti jedan točno određen detalj, dok učenje za pismeni zahtijeva da znate složiti barem pet suvislih rečenica o svemu što vas se može pitati. Nezgodno, ali ako u jednom trenutku shvatite da vas hvata ogromna panika – napravite stanku, dišite duboko i sjetite se da su generacije rpije vas dale anatomiju, stoga zašto ne biste i vi? Vratite se onda opet učenju i trudite se zapamtiti što više gradiva. Za kolokvije i pismene se možete spremati koristeći i pitanja, ali učiti samo pitanja za kolokvije ne bih preporučio. Istina je da se tako mogu položiti svi kolokviji i izbjeći pismeni, ali nećete se snaći na usmenom ispitu.

Što se usmenog dijela ispita tiče, učite po knjizi, pitanja su samo orijentir. Sjetite se one profesora Vukičevića sa uvodnog predavanja "Anatomiju ste naučili kada ju možete tri dana za redom bez prestanka pričati." Ili tako nekako. Uglavnom, ta tri dana baš i nećete imati na raspolaganju samo za to, to jest, bolje u tri dana ponoviti anatomije što se da nego ju pričati. Kartice s pitanjima služe tomu da kad pogledate neko pitanje, stanete, pročitate ga i krenete u glavi slagati odgovor na njega. Ako od prve možete složiti pet suvislih rečenica, i ako vam još toliko njih na kvadrat nadire na vrh jezika, na to pitanje znate odgovor i ne trebate se više uopće zamarati s tim pitanjem. Iako, činjenica da ste o gušterači naučili što stoji pod podnaslovom „Gušterača“ nije nužno dostatna, bilo bi dobro znati i ono što stoji pod razvojem mezenterija o njoj, a da ne spominjem ono što stoji pod topografijom -> ovo je za slučaj da se odlučite učiti po knjizi čije su autorice profesorice Krmpotić-Nemanić i Marušić. Učiti po pitanjima nema smisla. Učite da naučite što više onoga što piše u knjizi. Ima svega nekoliko egzotičnih pitanja poput dubokih mišića vrata, srčanog kostura ili venae hemiazygos za koje je korisno imati kartice jer je mala vjerojatnost da biste i na to obratili pozornost. 

 

 

 

Na ovoj temi se kod studenata najviše lome koplja. Reći ćemo Vam odmah, mi smo generacija koja je polagala po „Marušićki,“ navodno su i pitanja na pismenim ispitima prilagođena toj knjizi. Ne isključujte mogućnost da ćete naići na pokoje pitanje koje tom knjigom nije pokriveno, kao i da ćete naići na pokoju grešku u knjizi, ali je definitivno najsigurniji izbor. Sama knjiga neće biti dovoljna, trebat će Vam atlas. Sobotta ili Netter, svejedno je. Sobotta je podijeljen u dva sveska, Netter samo jedan, iskreno, mislimo da je svejedno kojim se koristite. Preporučujemo da atlase posudite, stvarno se ne isplati kupovati ih, bolesno su skupi -  možda mislite da će Vam trebati za daljnje studiranje, no varate se.

Jako korisna stvar zove se „Platzer.“ Tri knjige, od kojih će Vam treća, o mozgu, život značiti tek na drugoj godini za vrijeme TNZa, ali prve dvije znaju spasiti glavu na anatomiji. Vrlo su detaljne, i atlas i knjiga u jednom, malog formata pa Vam je lako nositi ih na vježbe. Detaljne, što znači da eliminiraju „pričice“ iz ostalih knjiga – vrlo korisne, ako imate novaca i živaca za pregledavanje dodatne literature. Najčešće ćete ih vidjeti u rukama demonstratora :)

Alternativna literatura je „Jalšovec,“ o kojem ne znamo puno jer nismo iz te generacije, ali nismo čuli negativne stvari.

Zaključak – „Marušićka“ plus neki Sobotta ili Netter, a posudite i Platzera od starijih – ne možete promašiti.