Dokazi za retrovirus kao uzročnika sindroma kroničnog umora pobijeni, Science povukao publikacije
Kada su znanstvenici prijavili 2009. godine da je malo poznati mišji retrovirus (xenotropic murine leukemiar virus-related virus, XMRV) prisutan u velikog broja ljudi s kroničnim sindromom umora, sugerirajući da je virus potencijalni uzrok sindroma, vijest je dospjela na novinske naslove diljem svijeta. Objašnjenje malog istraživačkog centra, Whittemore Petersone Insitutea for Neuro-Immune Disease u Renu, Nevada, činilo se kao konačno rješenje za mnoge kojima je ovaj sindrom dijagnosticiran.
Pacijenti su pokazivali zahvalnost dr. Judy Mkovits, šaljući velike i male donacije institutu. U nadi u izlječenje od tog stanja, neki su pacijenti čak počeli uzimati antiviralne lijekove koji se upotrebljavaju za liječenje infekcije HIV-om, s obzirom na to da je XMRV povezan s virusom HIV-a.
No nade pacijenata su doživjele jak udarac u dramatičnom i čudnom znanstvenom zaokretu, gdje su navedeni pronalasci u potpunosti diskreditirani, s obzirom na to da ih niz sljedećih studija nije uspio potvrditi, te je većina znanstvenika inicijalne rezultate objasnila laboratorijskom kontaminacijom. U prosincu 2011. godine, originalni rad, objavljen u časopicu Science, i druga studija koja za koju se činilo da potvrđuje te rezultate, povučena je iz javnosti.
Kako su se dokazi za hipotezu raspali, nastala je i pravna melodrama, demoralizirajući pacijente i mnoge u znanstvenoj zajednici. Dr. Mikovits je čak provela kratko vrijeme u zatvoru u Californiji zbog optužbi koje je podnio njen institut.
Dr. Mikovits još uvijek radi na projektu za koji se nada da će potvrditi njene inicijalne rezultate, projektu započetom prije cijelog skandala, a u pozitivan ishod nadaju se i pacijenti.
Pretpostavlja se da oko milijun ljudi u SAD-u pati od sindroma kroničnog umora, koji je karakteriziran umorom, dužim razdobljem gubitka energije pri minimalnom naporu, natečenih limfnih čvorova, grlobolje, kognitivne disfunkcije i drugih simptoma. Stručnjaci vjeruju da je uzročnik jedan ili više infektivnih agenata, ili možda izlaganje toksinima, koji pokreću hiperaktivni imuni odgovor - vjerojatan uzrok mnogih simptoma.
Iako je CDC pokušao istraživati bolest u ranim osamdesetim godinama, nisu uspjeli pronaći uzrok, identificirati biomarkere ili napraviti dijagnostičke testove, a pogotovo ne razviti učinkovito liječenje. Pacijenti već dugo optužuju mainstream medicinu za zapostavljanje i napuštanje problema.
Znanstveni rad iz 2010. godine, koji je objavio CDC, ogorčio je pacijente zaključkom da većinom pate od "paranoidnog, shizoidnog, opsesivno-kompulzivnog i depresivnog poremećaja osobnosti."
Istraživanje dr. Mikovits, napravljeno u suradnji s prestižnim organizacijama poput National Cancer Institutea, nakratko je otklonilo takve brige pacijenata. Mikovits je u originalnom radu tvrdila da su pronađli da je 67% pacijenata inficriano XMRV-om, u usporedbi s 4% inficiranih u kontrolnoj grupi.
"Ako vam godinama govore da je bolest samo u vašoj glavi, i onda netko dođe i kaže da su našli nešto čvrsto i potkrijepljeno, normalno da ćete prihvatiti drugo objašnjenje," veli jedna od pacijentica.
Publikacije dr. Mikovits privukla je pažnju odmah, i to nikako laskavu pažnju. Uskoro su drugi znanstvenici izdali studije koje su poljuljale pronalaske, i Science je objavio prvu izjavu u kojoj izražava brigu, a zatim i parcijalnu retrakciju originalne studije.
Dok se sve to događalo, dr. Mikovits izazivala je nelaskavo podizanje obrva među drugim znanstvenicima izjavljujući na kongerisima da bi XMRV mogao biti povezan s autizmom. Da stvari budu gore, komercijalni laboratorij povezan s institutom počeo je reklamirati screening testove za XMRV, hipotetizirani uzrok sindroma kroničnog umora, test koji košta stotine dolara. Biznis je razbjesnio pacijente kada su shvatili da rezultati testa mogu biti beznačajni.
U cijeloj toj konfuziji, Mikovits je dala otkaz, institut je tužio za krađu laboratorijskih materijala i bilješki - i dobio tužbu, a ona je njih tužila za patentiranje njenih otkrića, na kojem su zaradili milijune, i ishod te tužbe se iščekuje.
Cijeli slučaj je imao na kraju pozitivan ishod, s obzirom da je cijela priča oko bolesti donijela nova istraživanja, uglavnom privatno financirana. Primjerice, 10 milijuna dolara Harvardu, Columbiji, Dukeu i drugima za nove pokušaje.
